utorak, 04.09.2007.
maturalac
-hej ljudi vjrujte mi da je to jedna od najboljih stvari koje vam se može desiti, zato vi koje vas to tek čeka nemojte propustiti nikako jer bit će vam jakoooo žao, bar znam koliko je žao onima iz mojeg razreda koji nisu išli.....
-ovako....prvi dan ukrcali smo se na bus ispred škole u dva sata u noći i krenuli pravac Italija, tamo smo imali prvo razgledanje pa smo razgledali Veronu, a onda smo nastavili putovati do Genove gdje smo opet nakon kratkog razgledavanja ukrcali se na naš brod("Victory") koji nas je odvezao do Barcelone...što se tiče Genove tamo je u luci jedan gusarski brod na kojem su snimane neke scene iz filma "Pirati s Kariba".....putovanje na brodu je bilo odlično, mi smo kupili pića i prošvercali ga na brod tako da smo cijelu veče tulumirali na palubi, a bilo je ljudi sa svih krajeva Hrvatske pa smo upoznali puno novih ljudi.....
-drugi dan smo oko 4 sata popodne stigli u Barcelonu,malo smo se vozali busom po njoj i uputili se za Llorete de Mar i tamo smo dobili hotel Surf mar koji je bio tako dobar s tri zvijezdice imao je 2 bazena, vanjski jacuzzi, terene za mini golf, tenis i mali nogomet, bio je odmah uz plažu, a plaža je isto bila super i čista....mi cure smo odmah otišle na kupanje pa smo iz zezancije skinule grudnjake u vodi i mahale s njima, svi su nas čudno gledali...naveče smo bile u Hollywoodu, to je jedan disco za kojeg ste sigurno svi čuli, ali meni se baš nije svidio Tropics je puno bolji, uglavnom u Hollywoodu smo gledali tu veče striptiz muški i ženski...
-treći dan smo upoznali Francuze s kojima smo bili zadnji dan, ja se upravo sad s jednim dopisivam, zove se Adrien iz Marsea(ne znam kako se to piše) je i nogometaš je, ima 18 god. sladak je i dobro se ljubi, mislim ono ipak su Francuzi izmislili Francuski poljubac, hehe......
-četvrti dan smo išli na neke duge obilaske pa smo se vratili tek oko ponoći malo je padala kiša pa smo pili u hotelu, a onda nas je čuvar potero jer smo bili preglasni pa smo otišli na plažu, a oko 3 sata smo nas 4 otišle u tropics ova jedna je završila s jednim likom kojeg je upoznala još na brodu, a nas tri smo ostale do fajrunta pa kako više nije ništa radilo, šetale smo se po gradu, otišle smo na kebab, upoznali smo neke meksikance, pa onda dva Britanca od kojih je jedan gay i još neke Španjolce, vratile smo se u hotel u 7 i 15
-peti dan smo imali cijeli dan slobodno pa smo išli u shopping, a naveče je frend iz razreda slavio rođendan na plaži i tamo smo sreli opet Francuze pa smo otišli s njima u Tropics i ja sam završila s jedni kao što sam i rekla i bili smo zajedno do 7 ujutro, on me dopratio do hotela, a pedagogica je bila na balkonu i mahala mi i pitala kakvog sam to frajera uhvatila, aje i ona isto opičena...a poslje me je profa pitala ,kada je saznala da je Francuz, dali me je on pitao "Vule vukuše a vekma sesva?" (stvarno ne znam kako se to piše)...rekla je da ona bar toliko zna Francuskog, mislim kao da je to najvažnija rečenica, a tko zna možda njoj i je, luda je ona skroz....
-zadnja dva dana smo putovali i bili smo u Gardalandu 8 sati i vozili smo se na svim onim stvarima, ja sam i prije bila tamo pa sam bila kao turistički vodič za nas 10 koji smo bili cjelo vrijeme zajedno-vozili smo se 2 puta na blue tornadu, 3 puta na vlaku smrti, 3 puta na nekoj ljuljački što rotira, 2 puta na slobodnom padu gdje te bace sa 40 metara visine i još na puno takvih sličnih stvari........i tako smo došli umorni, ali sretni kući....
-škola je počela, ovo mi je zadnja godina i odlučila sam dati sve od sebe, danas smo imali prvi sat filozofije to nam je novi predmet i tak to je sve za sad.....pozdrav
subota, 25.08.2007.
sirove strasti <=> zapravo ljubav
-svijet se vrti oko dobra i zla, ljubavi i mržnje ili možda ljubavi i strasti.......
već dugo razmišljam o tome i shvatila sam da su ljubav i strast toliko bliske, ali toliko daleke....one su kao prst i nokat s jedne strane a sa druge su kao nebo i zemlja.....ustvari to što želim reći je jako teško objasniti, ali svi koji imaju imalo pojma o tome će shvatiti što je "pjesnik" želio reći.....
-ljubav je super, lijepo je to kad znaš da te netko voli, pazi, da misli na tebe, uz takvu osobu se osjećaš sigurno jer znaš da mu je stalo, ali znamo mi svi da ljubav nije dovoljna, čak treba reći manje nego dovoljna....
-strast je nešto nagonsko u nama, nešto životinjsko, možda je to pojam koji je objašnjavao Sigmund Freud, on je rekao da su ljudi zla i nagonska bića i da se ne znaju kontrolirati, e pa to je strast u nama, ne možemo joj ponekad reći "ne", ne možemo odoljeti, ona je kao nešto loše, ali to se tako čini na prvi pogled, ako malo više analiziramo, možda ona ima puno veze sa ljubavi ili ipak ne..?
Definitivno je to da jedno bez drugoga nikako ne može funkcionirati..što je ljubav bez strasti ili strast bez ljubavi?....PROPAST.......
Isto kao i dobro i zlo, jedno bez drugoga ne postoje jer šta bi na svijetu značila riječ "dobro" kada nebi postojalo "zlo" i obratno....
Ljubav nikada nije dovoljna jer nas može netko voljeti koliko god hoće, ako prema nama ne osjeća strast....ako tu strast osjeća prema nekome drugom, a kao što sam rekla njoj je teško odoljeti i tu nastaje slom....
Strast također nije dovoljna, šta nam vrijedi da netko osjeti prema nama tu jaku tjelesnu privlačnost kada ne osjeća duševnu privlačnost to znači da nas ta osoba ne voli i da iako nam se predaje tjelesno nikada se neće predati cijela-i duhom i tijelom i to je isto bezveze....
jedno bez drugoga nikako ne funkcionira iako su u tolikoj suprotnosti ljubav na duševnoj razini, a strast na tjelesnoj, ali odvojeno ne mogu ići zato trebamo osjećati strast prema onima koje volimo i trebamo voljeti one prema kojima osjećamo strast i tek tada će to funkionirati ako je onaj koga volimo i onaj prema kome osjećamo strast jedna te ista osoba.............
P.S.Ja sad neću pisat neko vrijeme jer idem na maturalac u Španjolsku pa kad se vratim imat ću svašta za napisati do tada pozdrav..........
subota, 18.08.2007.
OVDJE JE KRAJ
-KRAJ...riječ od koje se svi naježe, bez obzira dali se tiče ljubavi, života, škole(iako kraj škole nas veseli, ali ja se ipak ježim kad se sjetim da sam zadnja godina srednje škole)....ustvari kraj svega je uvijek težak, tužan i sve nas straši....ja sam ovih dana upravo doživjela jedan takav kraj, kao što sam vam spominjala doživjela sam kraj ljubavne veze, ako se to moglo uopće tako zvati, ali moj kraj ipak nije bio onakav kakav bi trebao biti, nije bilo napeto, tužno, strašno...nasuprot bilo je lako kao da sam rekla "Dobar dan" sve je prošlo glatko, čak razočaravajuće glatko, rastužujuće glatko, bolno glatko, ako me razumijete, baš kao da sam rekla "DOBAR DAN" znate li šta to znači, kao da i nisam rekla "Gotovo je" i to me zastrašilo, ali ipak nisam to pokazala, ja sam mu se smijala baš kao da i ništa nisam rekla, baš kao da se ništa nije dogodilo, baš kao da nije kraj nego početak, ali početak i je... početak moga nekoga novoga života, možda neke nove ljubavi i naravno novih tema za pisanje....kraj je uvijek ujedno i početak..kao prelazak iz jednog stanja u drugo...nekad bolje nekada gore, ali u svakom slučaju je to nešto novo, neviđeno, neistraženo, nepoznato i mi to odmah prigrlimo kao svoju sadašnjost i nadamo se s njom ostvariti što bolju budućnost i ja ću se truditi iskoristiti ovu situaciju za nešto dobro...............
-opet jedna pjesma od six packa koja govori o ovome iznad
"Ovde je kraj", reče ona "Ja odlazim.
Mislim, čemu zavaravanje
kad ti više nisi ti.
Sad ceš imati vremena pa razmisli
da li si dobio ili gubiš."
A tog je dana bila je lepša od same sebe
tako ozbiljna i stroga po prvi put,
a ja sam stajao i blenuo kao kroz nju,
iznutra razoren, spolja hladan i krut
Ali sam znao da stvari nikad više
neće biti kao pre,
sa sobom odnela je vagon sreće,
tone smeha, punu sobu ljubavi...
Bilo je jasno kao dan
da je samnom gotovo.
"Ovde je kraj, ja odlazim"-
reči koje nikad neću moći da zaboravim
često sebe uhvatim da maštarim,
gledam svoj omiljeni film.
A tog je dana bila lepša od same sebe
tako ozbiljna i stroga po prvi put,
a ja sam stajao i blenuo, kao kroz nju
iznutra razoren, spolja hladan i krut
Ali sam znao da stvari nikad više
neće biti iste kao pre,
Bilo je jasno kao dan
da je samnom gotovo
"Ovde je kraj"...
utorak, 14.08.2007.
samo za taj osjećaj....
-joj stvarno nisam dugo pisala, ali kao da sam čekala ovakvo nešto pa da bi imala o čemu pisati...sigurno se sada pitate šta je to samnom, ali ovako ću krenuti.......jeste li se ikada osjećali toliko sretnima, a da su stvari oko vas bile jako tužne?....čudno pitanje, a moj još čudniji odgovor je da sam jakoooo sretna, a da bi većini u mom slučaju već presušile suze od plakanja....ne ja sam svoje već davno prije isplakala na neke manje važne stvari i sad kada je konačno sve gotovo, tj. kada sam ja odlučila reći NJEMU(jer ovdje se radi o NJEMU) da je sve gotovo ja sam sretna........razmišljala sam opet malo o muškarcima, a i o sreći i opet još jednom prevrtila film o istini i laži i odjednom sve stavila na stol i shvatila da to više nije to, da ja moram dalje, da tu više nema sreće i nema smisla dužiti odnos koji ustvari uopće nikada nije ni postojao i zbog te spoznaje ja sam sretna...jedva čekam NJEGOVU reakciju na moje riječi i imam neki osjećaj da on i neće biti baš neki sretan iako će možda prikrivati svoje razočarenje....možda se pitate zašto to već nisam napravila ili možda mislite da ću se predomisliti, ali ne ovoga puta sam definitivno tako odlučila.....dosat sam ja propatila sad je na njega red, naka on malo osjeti kako je to, ja ću mu to podariti i bit ću sretna......jednom kad smo razgovarali rekao je da mu je glupo kad cure ostavljaju preko poruke, malo sam razmišljala i odlučila da mu neću slati poruku nego kad se čujemo želim mu tada to reći, želim mu čuti glas...hoće li mu zastati knedla u grlu? ili će možda zadrhtati? a tko zna možda i ostane potpuno hladan?.....to kako se netko ponaša u nekoj situaciji puno govori o toj osobi, o njihovim stavovima i što je najvažnije osjećajima, ja želim u tom trenu nešto saznati o njemu i nadam se da hoću....
....nema više plakanja, šmrcanja, živčanjenja i sličnog, ja ću krenuti u nove pobijede sa smješkom na licu i neću mu dozvoliti da me više ubedira jer je on i sam rekao da sam mu još privlačnija i da zračim kad se smijem pa nek sade pati kad me više ne može imati, a ja ću se smiješiti i još za kraj vjerujte da nebi mijenjala kako se sad osjećam za jedan dan s njim ili općenito za njega....jer puno mi je napora trebalo uložiti SAMO ZA TAJ OSJEĆAJ pa bi i on bio prejeftina cijena za to....
srijeda, 08.08.2007.
GOLA ISTINA.....
-hej...ne ja stvarno više ne razumijem ovaj svijet i ove ljude... zar ne postoji niti jedna osoba na kugli zemaljskoj koja nikad nije slagala ništa, pa čak ni onu najmanju sitnicu ono što se na Engleskom kaže «white lie»....danas sam baš zaokupljena tim pitanjem, ali zašto ljudi uopće lažu?...zar je tako teško reći istinu?...većina misle da nije pametno uvijek biti iskren jer će to druge povrijediti, a ni ne shvaćaju koliko još više vrijeđa laž...ona boli kao kad te netko ošamari ili te ubode nečim oštrim ili te opeče ili sve to odjednom....ona boli duplo više od gorke istine, a na kraju se svejedno otkrije jer su u laži kratke noge i čemu onda svrha jer bolje je odmah reći istinu, koliko god bila bolna, nego preko laži doći do te istine, jer tada te boli duplo(jednom za laž, a jednom za istinu)...očito ljudi to još nisu shvatili, ja volim gledat istini u oči pa makar me ubila pogledom.......laž je tako okrutna, ona ti se nasilu smiješi, prividno ti uljepšava stvari, traje privremeno i na kraju te dotuče...ali istina je drugačija ako je ružna dotući će te odmah, ali manje ćeš patiti jer ti nije davala neku lažnu nadu, neku ljepotu koju gubiš saznavši istinu, ne, ona to ne radi ona te ubije u trenutku, ali te ojača i daje ti vjeru u ljude oko tebe, daje ti priliku da nastaviš dalje, daje ti snagu da ju i ti iskoristiš s drugima, da ju podijeliš, da naučiš druge kako se njome služiti, kao recept za tablete protiv bolova... ona je kao eutanazija, ubit će te nježno(Killing me softly»:)...ali ti ćeš ostati živ......laž ti daje nadu koja ne postoji, daje ljepotu koja blijedi, daje ljubav koja je izmišljena, ali daje i smrt...pravu smrt, onu od koje si doslovno mrtav...duševno mrtav i nemaš snage dalje, nemaš volje, nemaš inspiracije i motiva....sve pada u vodu...zašto izmišljati koje kakva oružja kad i laž ubije čovjeka, ona nema milosti za nikoga.....pitajte sami sebe «Zašto lažem»? jer vjerujte nema svrhe i onako se sve na kraju sazna.......ZGRABIMO SVOJU KARTU ZA PUT DO ISKRENOST.......
-ewo jedna pjesma od six packa koja govori o ovome:
Ne znam ni sam
zašto uvek tražim pravu reč
da manje te zaboli kad te njome udarim.
Nije te blam čak ni sada kada znaš
da zbog tebe večeras pijem sasvim sam.
Izvan vremena, kao minut ćutanja
proći će i ovaj kišni dan.
Spajam daljine
kao padalica zvezda koja ponovo će stići
svuda osim na moj dlan
stah od visine, ili nešto sasvim treće
učiniće da, naravno, propadne moj plan
Bijem poslednju bitku, plaćam poslednji dug
previše laži odjedanput da bih ostao tu,
sam u ovom tuđem svemiru
ponedjeljak, 06.08.2007.
............bez njih se ipak ne može...........
-ewo već je prošlo dosta vremena od kako nisam pisala ništa...ovaj vikend je bio odličan...napila sam se, naplesala, naskakala itd. stvarno prije sam živjela samo za vikend, a pogotovo kad škola traje...sad kada je ljeto sad se skoro svaki dan može pretvoriti u vikend...starci su mi danas otišli u Zagreb pa će tamo ostati tjedan dana tako da ću uživati solo kod kuće, a i sestrična je došla kod mene pa mi neće biti dosadno, a i onaj lik zbog kojeg sam napisala ovaj post ispod, uglavnom pomirila sam se s njim, na kraju je to sve ispalo tako glupo, a pošto smo se pomirili sad i on može doći jedan dan do mene da se malo...hm...zabavimo:) mislim do nedavno sam pričala kako su svi muški svinje i to, ali kad malo bolje razmislim ipak se bez njih ne može.....
....šta još ima?....e da danas sam baš bila vrijedna pa sam čak kuhala i ručak i to nekakvu piletinu sa curry-em na Azijatski način i moram se pohvaliti da su svi polizali prste, stvarno izgleda da sam otkrila novi talent...možda jednog dana budem novi "Goli kuhar":) ili tako nešto...mislim drago mi je bar da se nitko nije otrovo ili presjedio na WC-u cijeli dan:) jer to bi bila prava šteta za WC školjku:)........
-eto još mogu reći da sam super volje i da se nadam da će tako ostati i ubuduće pa ću imati možda neke vedrije teme za pisati......volite se, ljubite se, grlite se.....i sve ostalo što bi se još moglo raditi(pitam se što?:)).....hm?.....da:)
srijeda, 01.08.2007.
FEMINISTIČKI POST.........
UPOZORENJE:sadržaj posta nije preporučljiv za muškarce koji imaju problema sa srcem i živčanim sustavom.....
-odvratno.....osjećam se odvratno......a najveći razlog tome je naš "dragi" muški rod......ne još uvijek ne mogu vjerovati da mogu biti takve svinje....i uvijek se iznova moram u to uvjeravati i kao da učim istu lekciju po već stoti put, ali ne, ne mogu zapamtiti da su oni JADNE EGOISTIČNE POKVARENE PRLJAVE SVINJE.........pa već se brinem da mi možda nešto nije uredu sa pamćenjem, možda bih trebala posjetiti nekog dobrog neurologa jer svaki put zaboravim tu činjenicu ili je problem u tome što previše vjerujem ljudima, ako se neki muškarci uopće mogu nazvati ljudima(čast izuzetcima, to uvijek moram naglasiti)........uopće nije važno što mi se to desilo i tko je u pitanju, stvar je u tome što sam sama sebi rekla da više neću nikome dozvoliti da me povrijedi, ali obećanje je uvijek ludom radovanje pa čak i ono kad netko sam sebi obeća nešto....
OVAKO TO UVIJEK BUDE(ovu priču ispod sam izmislila tako da nema veze sa stvarnim događajima i osobama):
....u početku je uvijek sve super, on je fin, dobar, nježan...ti sva sretna padaš na njegova laskanja i komplimente...pa on šalje porukice, tipa onoga "mjesto i vrijeme, samo ja i ti"...a tebi još više zatreperi u trbuhu jer tog lika pikiraš već duuuugo vremena, ali odlučila si pred njim na tom date-u ipak glumiti nedodirljivu(ma ustvari to traje tako nekih 15 minuta)...a onda i ti kreneš u akciju sa treptanjem okica, malo napućiš usnice(onako da budu kao od Angeline Jolie)...pa još slijedi koji pogled ispod obrva, a on to sve prati kao neki detektiv...odmjerava...a ti još uvijek misliš da nije baš preočito zašto si obukla baš tu dekoltiranu majicu(naravno "samo" ona ti ide na te uske traperice koje dobro ocrtavaju tvoj adut sa stražnje strane), a da ne zaboravimo to da ste se baš preko poruka dogovorili da ćete igrati biljar(mislim da su ovdje komentari suvišni zašto sam baš navela odabir odjeće)...i on naravno gleda te u "oči", shvati tvoju poruku i kreće u akciju..a ti opet sva sretna prihvatiš igru...ono padne koji poljubac...misliš da si ga potpuno osvojila, a on opet i dalje koristi...još koji dan šalje poruke, a onda počneš ti njemu dosađivat o tome kad bi se opet mogli vidjet...on kreće sa svojim izmotavanjima, ali pristane, ajde još koji put....i tako to ide, a onda i on krene pokazivati neke osjećaje......zapravo ti misliš da su to osjećaji, ali to je zapravo njegova taktika da od tebe dobije više od poljubaca...žene opet često nasjednu na tu jadnu spiku i jadne zaljubljene mu se predaju...a onda slijedi potpuni odjeb...on sav sretan što je zbario jednu više, a ona jadna plače mjesec dana dok se ne pojavi drugi koji je tako fin, dobar i nježan i koji nikako ne može biti onakva svinja i koji ju sigurno neće povrijediti itd.................ma moš si mislit što neće.........SVI SU ONI ISTI..............
moje teorije o svinj..pardon muškarcima:
1.nikad im ne treba vjerovati pa čak ni kad pričaju o poljoprivredi
2.u mozgu im je glavni centar sex oko kojeg se vrte još centri za piti, jesti, spavati i podrigivati
3.nikada ne mogu raditi dvije stvari odjednom(ne znam zašto, ali to sam se 100% uvjerila)
4.glavne rečenice u muškom društvu su: "U, gle koja treba", "E nju sam sinoć karo", "Gle koje dude", "Mogo bi ovu večeras".............ima još puuuno sličnih
5.kad je pred ženama uvijek glumi snagatora i misli da je baš ON glavna faca na kojeg se ljepi pola grada
....ma nemam više komentara...pa nismo ni mi žene tako glupe da ćemo ih čekati vječno kao u redu za WC i onda kad i stignemo na red već je sav ofucan...potrudimo se da oni uvijek budu "školjeke", a mi te koje po njima "pišaju"
i tek tada nećemo imati ovakvih problema.....
P.S. Ispričavam se svima poštenim i dobrim muškarcima koji ne spadaju ni u jednu od ovih grupa
utorak, 31.07.2007.
maskenbal nije cijele godine....ili?
-jebeš me glupu kad sam stisla krivu tipku i izbrisala cijeli post koji sam napisala...zato sada pišem ponovno....najžalosnije je to što sam ga jedva, jedvice sastavila, baš sam se onako namučila, ma nikad mi nije bilo teže pisati jer nemam inspiracije, a za sve je krivo ovo vrijeme....da, evo me opet ja pričam o vremenu...pa da jer je ono krivo što sam ja cijeli dan u kući, što mi se nikuda ne ide, što ljenčarim(dobro to je samo izgovor da je vrijeme i za to krivo)...ali uglavnom...tako provodim današnji šugavi dan....i sad sam tek shvatila(ne, nije da kasno palim) da vrijeme zapravo jako utječe na ljude...da je danas lijepo sunčano i ja se nebi dosađivala, ali ništa od toga....i koliko je sada još ovakvih ljudi kao ja koji se samo izležavaju i dosađuju...samo im se slažu kile i salo pa onda idu na kojekakve djete...i jedu splačine i onda se poslje još više udebljaju, ma ja to ne razumijem, a za sve su krivi mediji, jer donose neki ideal ljepote i sve bi žene kao trebale biti kopije jedna drugoj...sve bi trebale izgledati kao da su izašle iz tvornice ljepote, sve kao plastične lutke, marionete kojima se igraju plastični kirurzi i masno zarađuju na tuđim kompleksima...i tko onda kaže da se ljepota ne može kupiti, ali kakva ljepota? umjetna, ne prirodna, nakaradna, izobličena.... stvarno poludim na takve stvari, jer trebamo biti ono što jesmo i jedino takvi ćemo i uspijeti...skinimo svoje maske.....
evo i jedna ljepa pjesmica.....
"Stairway To Heaven"
There's a lady who's sure all that glitters is gold
And she's buying the stairway to heaven.
When she gets there she knows, if the stores are all closed
With a word she can get what she came for.
Ooh, ooh, and she's buying the stairway to heaven.
There's a sign on the wall but she wants to be sure
'Cause you know sometimes words have two meanings.
In a tree by the brook, there's a songbird who sings,
Sometimes all of our thoughts are misgiven.
Ooh, it makes me wonder,
Ooh, it makes me wonder.
There's a feeling I get when I look to the west,
And my spirit is crying for leaving.
In my thoughts I have seen rings of smoke through the trees,
And the voices of those who stand looking.
Ooh, it makes me wonder,
Ooh, it really makes me wonder.
And it's whispered that soon if we all call the tune
Then the piper will lead us to reason.
And a new day will dawn for those who stand long
And the forests will echo with laughter.
If there's a bustle in your hedgerow, don't be alarmed now,
It's just a spring clean for the May queen.
Yes, there are two paths you can go by, but in the long run
There's still time to change the road you're on.
And it makes me wonder.
Your head is humming and it won't go, in case you don't know,
The piper's calling you to join him,
Dear lady, can you hear the wind blow, and did you know
Your stairway lies on the whispering wind.
And as we wind on down the road
Our shadows taller than our soul.
There walks a lady we all know
Who shines white light and wants to show
How everything still turns to gold.
And if you listen very hard
The tune will come to you at last.
When all are one and one is all
To be a rock and not to roll.
And she's buying the stairway to heaven.
ponedjeljak, 30.07.2007.
Biježi kišo s prozora....
-ewo mene...danas mi je tako dosadno, a za sve je krivo ovo usrano vrijeme...imala sam super planove za današnji dan, ali ne, uvijek se nešto mora ispriječiti...zar je tako uvijek u životu? Sto puta sam čula da ništa ne valja planirati jer to donosi navodno neku lošu sreću, ali ja na to nikad nisam obraćala pažnju jer ne volim glupa praznovjerja...ali eto i meni se desilo to da mi dan propadne zbog kiše...i šta sad mogu? sjediti u kući cjeli dan, biti na netu, gledati TV ili možda razglabati preko telefona, a ti moji razgovori inače traju satima pa onda svaki mjesec imam problema sa starom zbog računa, sva sreća pa je T-mobile izmislio opciju tulum:) svaka im čast....
Stvarno ovakav dan me često baci u bed, ali danas to i nije baš tako...mislim ono već sam rekla da mi je žao zbog propalih planova, ali ne mogu reći da sam totalno sjebana...zapravo kao da mi je svejedno za sve...inače sam poprilično neka živčana i svaka me sitnica može izbaciti iz takta, ali u zadnje vrijeme sve manje se živciram i čak i sama sebe iznenadim kako mogu biti flegma u nekim situacijama u kojima bi prije već počela vrištati na sve oko sebe...stvarno se mijenjam...mislim da su promjene dobre, pogotovo one na bolje, ali i općenito svaka promijena je dobra jer donosi nešto novo i jer odskače od uobičajenog i dosadnog....ljudima to treba jer kad previše uđu u neku kolotečinu iz nje se teško izlazi, a svaka i najmanja promjena nam pomaže, dinamika je stvarno važna...
mislim od kišovitog dana sam prešla na totalno neku krivu stranu i u neka dublja razmišljanja, ali negdje se moram ispucati, pa mi je tako trenutno ovdje najlakše jer i prečesti telefonski razgovori s istim ljudima postanu dosadni, iscrpljujući i kao da su neki rituali...
-ewo još jedna od najboljih pjesama od six packa
"Delfinov let"
Zagledan u ponor slanog doma svog,
delfin je sanjao kako leti svoj čudesni let,
zaljubljen u nebo, eto takvim se rodio,
previše tih i skroman da bi njegova priča obišla svet
i uvek kad bi pomislio kako krstari albatros,
sekao je pučinu ko adrenalin što seče mu krvotok,
širio je krila da dohvati Božji svod,
al ta su krila bila dovoljna tek za pokoji kratak skok,
neki dođu srećni pa tako i odu, a on je pripao taboru drugom
i tog je dana na obalu smrknut okean izneo telo skrhano tugom.
Štepam svoje rane dok provodim dane između želja i istine,
logike ponestaje, rebus ne prestaje da mi para vijuge,
pravila ne važe moj prijatelj kaže da sve više veruje,
da čudne su sile podigle vile, da nas grešne razonode,
ja stojim postrani i čekam da vreme nacrta put do sna,
al kao delfina bukagije dubina sve više me vuku ka veridbi dna
DALI SAM TO JA?.........
-obožavam ovu pijesmu jer je za sve one čije se želje ne poklapaju sa njihovim mogućnostima...a baš tako je meni danas jer mi se planovi ne mogu ostvariti, a ja želim da se ostvare...pozdraff
prvi post
-hello...ovako, ovo je moj drugi blog, davno prije sam pisala i dosadilo mi je i sad me opet nešto puklo i eto, otvorila ja opet blog...povratak otpisanih...
....uopće ne znam šta sad da napišem jer stvarno dugo nisam pisala pa sam već izašla iz štosa, ali već ću ja nešto smisliti do sutra, bar se nadam...eto to je sve za sad od mene.....
